Zagreb, 3. avgusta 2016.

Povodom 21. godišnjice vojno-policijske akcije "Oluja" Srpsko narodno vijeće, kao i povodom svih ranijih godišnjica, žali i suosjeća sa svima - kako Srbima tako i Hrvatima te pripadnicima drugih nacionalnosti - koji su u toj akciji izgubili živote, zdravlje, imovinu i domove. Na isti način žalimo i suosjećamo sa svima koji su do te akcije i nakon nje stradavali i patili kao prognani i izbjegli zbog neposrednih ratnih opasnosti i ratnih posljedica. Naročito žalimo za onima koji su stradavali kao civili, ratni zarobljenici te koji su nepovratno ostali bez svojih domova i zavičaja.

Srpsko narodno vijeće i ove se godine sjeća onih kojih se u proslavama "Oluje" nitko ne sjeća - ubijenih, ranjenih i protjeranih Srba u Hrvatskoj. Nakon 21 godine smatramo da je vrijeme da se "Oluja" obilježi i sa sviješću i s obzirom prema stradanju Srba, njihovu historijskom progonstvu, uništavanju njihovih naselja i onemogućavanju njihova povratka. U protivnom, održat će se dojam da ovo slavlje služi tomu da se takva svijest ne razvije i da takav obzir ne nastane. Održat će se dojam da službena, državna politika sjećanja izbjegava suočavanje s odgovornošću zbog svoje ratne politike prema Srbima. Izbjegava također uvidjeti da jednostranim sjećanjem samo produžava ratne politike i izbjegava suočavanje s međunarodno preuzetim obavezama za kažnjavanje ratnih zločina koji su tokom i nakon "Oluje" počinjeni, a do danas nisu sankcionirani. Slavlje u okolnostima nekažnjenih zločina težak je pravni i moralni problem.

Zato Srpsko narodno vijeće smatra da je vrijeme da se "Oluja" obilježi ne samo sa sviješću o stradanju svih već i s ciljem izgradnje politike i kulture mira te politike i kulture tolerancije. Stavljanje proslave u službu jačanja javnog militarizma, produbljivanja političke netolerancije i obnavljanja međuetničke mržnje loša je i štetna služba. Stavljanje proslave u službu poticanja sukobljavanja sa zemljama u regiji jedanko je loša i štetna služba. Zato pozivamo predstavnike državne vlasti da ne gradimo jednostrane i paralelne politike sjećanja, da se posvetimo izgradnji kulture mira i tolerancije te politici dobrosusjedskih odnosa.